Kritičari svih zemalja ujedinite se

U životu kad god počinjemo da radimo nešto, šta god to bilo, uvijek se neko nađe da kaže kako to ne valja, može to bolje i tona savjeta kako da bude drugačije. Da li se slažete da je malo onih koji će reći da žele to isto uraditi umjesto vas? Da vam u stvari pokaže kako treba uraditi?

Takvih je ko na ovoj ilustraciji, gube se i žele samo da nestanu, jer danas je lako kritikovati. Žalosno je koliko ljudi ne žele da pohvale nekoga, njegov trud i rad. Naravno, nisam od onih koja misli da je svaka kritika loša, jer da nema kritike kako da se izgradiš i budeš bolja ličnost, radnik, čovjek?

Foto: Ilustracija

Na greškama se uči

Srećnija sam kad mi neko kaže gdje sam pogriješila, da ne ponavljam opet isto. Nisam bezgrešna, zašto nekoliko puta ponavljati greške, ako možeš odma da naučiš? Ne budite sujetni. Postoje ljudi koji bolje znaju. Opet, ako niste sigurni uvijek možete da provjerite. Internet mogućnosti su velike.

Znala sam ljude koji su glavom kroz zid išli i kad su znali da griješe. Sjećam se i sebe iz mlađih dana. Da se ne lažemo, imali smo svi te faze. Ok, možda ne svi, jer mi novinari ne smijemo da tvrdimo i pišemo to „svi“, pa ću reći većina.

Nisam psiholog pa ne znam zašto se dešava da ljudi samo iz čista mira vole da kritikuju. Ali baš ono vole. Bez ikakvog cilja koji ima dobru namjeru. Bitno je da se kaže samo loše i da se nađe još više lošeg. Valjda da sebe izdignu i pokažu da su bolji? Nisam sigurna.

Uljepšajmo nekome dan

Zar nije lijepo kad čujemo „mini“ kompliment za nešto što uradimo svjesno ili nesvjesno? Zašto je kod nas ta kultura „lijepe riječi“ u zamiranju i što je najgore smatra se nekom vrstom ulizivanja. Sitni komplimenti koje dobijamo rijetki su, ali nas nasmiju za cijeli dan.

Da li vam se desilo, da dok čekate na semaforu, kažete nekome kako ima lijepu frizuru, cipele, divan parfem? Nije? Meni jeste i opet niko me nije smatrao manijakušom, nego se zbuni. Nije nekome jasno da nepoznata osoba, tek tako, kaže nešto lijepo. E, to je ono što je tužno.

Kultura

Ok složićemo se da biti kulturan i dati nekome kompliment nije isto. Biti kulturan je osobina koju svi trebaju imati u sebi, da se lijepo ophode prema drugima. Riječi „hvala“, „molim“, „nema na čemu“, trebaju da budu svakodnevnica k’o u Beču. Ne kaže se džaba „Bečka je to škola“ jer ljudi tamo svakodnevno koriste te riječi. Nije fazon da se kao pretvaraju nešto, nego su stvarno takvi.

Kompliment opet treba da bude istinit, trudite se da ne budete ljigavi pa govorite nešto što nije. Mislim stvarno? Čemu to, osjeti se kad nije iskreno. Takođe, osjeti se kad se ulizujete. U suštini budite samo malo kulturniji i pohvalite očigledno. Toliko barem možete?

I na kraju, budite osoba koja zna da prihvati kompliment. Ako neko pohvali vašu frizuru, cipele, lijepo napisan tekst, nemojte reći „jao nije teško napraviti frizuru časkom sam ja to“. Recimo „cipele sam kupila na nagovor drugarice“ ili „tekst je mogao da bude i bolji“. Sve je moglo da bude bolje, frizura, cipele, tekst nije to poenta. Poenta je da kažete „Hvala, baš lijepo od tebe!“ i to je to.